Učenička zadruga „Antonije Jozičić”
Učenička zadruga Osnovne škole Davorina Trstenjaka osnovana je 2016. godine i nosi ime kostajničke učiteljice Antonije Jozičić. Sjedište Zadruge je u školi, Školska 9, Hrvatska Kostajnica.
Cilj zadruge
Pod vodstvom učitelja mentora učenicima omogućujemo razvoj sklonosti, interesa i sposobnosti te stjecanje i primjenu bioloških, tehničkih, gospodarskih i društvenih znanja — od planiranja proizvodnog procesa do vrednovanja rezultata rada.
Namjena
- Razvijati radne navike, stvaralaštvo, odgovornost, inovativnost i potrebu za suradnjom
- Stjecati i primjenjivati znanja bitna za gospodarstvo i organizaciju rada
- Razvijati svijest o očuvanju prirode te njegovati baštinu i pučko stvaralaštvo
- Profesionalno informirati učenike i stvarati preduvjete za primjenu znanja u lokalnoj sredini
- Razvijati svijest o dosezima suvremenih tehničkih i tehnoloških dostignuća
Tko sudjeluje
U radu zadruge sudjeluju učitelji, roditelji, učenici i vanjski suradnici.
Kako se provodi
- Edukativne izvannastavne radionice tijekom cijele školske godine
- Sudjelovanje na smotrama, sajmovima, natjecanjima, izložbama i radionicama
Tko je bila Antonija Jozičić
Antonija Jozičić rođena je u učiteljskoj obitelji u Novoj Gradiški 6. lipnja 1869. Školovala se u Petrovaradinu i Brodu na Savi, a za učiteljicu se osposobila u Zagrebu. Službovala je u Velikoj Kopanici i Vinkovcima, a u Kostajnici od 1902. do umirovljenja. Predavala je matematiku, risanje i krasopis, a učenike je poučavala i ručnom radu. Umrla je u Kostajnici 1945., gdje je i pokopana u obiteljskoj grobnici na groblju sv. Roka.
Put jedne knjige od Kostajnice do Šangaja
Donedavno se vjerovalo da je prvo hrvatsko književno djelo prevedeno na kineski jezik Alkar Dinka Šimunovića, tiskan u Šangaju 1936. godine. Godine 2004. došlo se do novih spoznaja: prvi prijevodni kontakt hrvatske i kineske književnosti dogodio se pet godina ranije, 1931.
Bilo je to prozno djelo Ispovijest hrvatske pedagoginje i književnice Milke Pogačić. Antonija Jozičić prevela ga je na esperanto i 1913. objavila pod naslovom Konfeso, u vlastitom izdanju, u Hrvatskoj Kostajnici. S tog je esperantskog prijevoda ugledni kineski pisac Wang Luyan djelo prenio na kineski.
Kostajničko izdanje koštalo je 1,20 kruna, a kineski prijevod 0,7 srebrnog dolara. Djelo nosi opasku na kineskom: „izdano u lipnju 12. godine Republike Kine”. Taj se kineski prijevod danas čuva u zaštićenom fondu Kineske državne knjižnice.